23. 9. 2024., 18:00 - predstavljanje knjige "Suvremena likovna teorija brida – nove dimenzije percepcije"

23. 9. 2024., 20:00 - otvaranje izložbe

///

Damir Markulin otvorit će svoju najnoviju izložbu Brid u Studiju 21 u Splitu, predstavljajući inovativnu teoriju koja redefinira percepciju suvremene umjetnosti.

Izložba će biti otvorena za javnost od 23. rujna do 4. listopada 2024. Svečano otvorenje održat će se u ponedjeljak, 23. rujna u 20:00 sati, a prethodit će mu panel diskusija i promocija umjetnikove knjige Suvremena likovna teorija brida – nove dimenzije percepcije s početkom u 18:00 sati. Panelisti, uz samog umjetnika i kustosicu izložbe, su doc. dr. sc. Dubravka Kuščević te dr. sc. Miljenko Buljac.

„Kroz teoriju brida, nastojim stvoriti novu, dinamičnu vezu između umjetničkog djela i promatrača,” kaže Damir Markulin. „Ova izložba poziva publiku da sudjeluje u stvaranju novih značenja i doživljaja umjetnosti, posebno skulpture i slikarstva.”

Izložba Brid predstavlja vrhunac Markulinovog desetljetnog istraživanja, uključujući impresivne skulpture i slikarska djela. Centralni dio izložbe čini serija monumentalnih skulptura izrađenih od granita, dolomita i mramora, koje svojom formom i postavom u prostoru utjelovljuju koncept brida. Uz skulpture, izložba predstavlja i niz ulja na platnu velikog formata, u kojima Markulin istražuje primjenu teorije brida u dvodimenzionalnom mediju.

Dora Derado Giljanović, kustosica izložbe, objašnjava:

„Prema Markulinovoj teoriji, umjetničko djelo, i to upravo zahvaljujući bridu (liniji), postaje aktivan sudionik u komunikaciji s gledateljem, a ne samo predmet promatranja. Ono se proteže u prostor oko sebe, nadovezuje na njega i postaje dio njega, što stvara dodatne prilike za interakciju s promatračem. Uz to, teorija brida omogućuje uvođenje vremena kao četvrte dimenzije u odnos volumena i prostora, pretvarajući skulpturu i sliku iz statičnog u dinamični object.”

Izložbu možete pogledati u Studiju 21 (Velebitska ul. 66, Split) radnim danom od 15 – 21 h te subotom od 9 – 21 h. Ulaz je besplatan.

Predgovor izložbe

Koncept prostorvremena — koji objedinjuje prostor i vrijeme u jedinstvenu, nerazdvojnu cjelinu, kako nas uči fizika — duboko je ukorijenjen u umjetnosti. U skulpturi, trodimenzionalna priroda djela omogućuje izravnu interakciju s fizičkim prostorom, dok vremenska dimenzija dolazi do izražaja kroz kretanje promatrača oko objekta, otkrivajući nove perspektive i značenja. S druge strane, slikarstvo, iako ograničeno na dvodimenzionalnu površinu, često istražuje iluziju dubine i pokreta, sugerirajući protok vremena kroz kompoziciju, boju i potez kista.

Suvremeni umjetnici poput Damira Markulina svjesno manipuliraju odnosom prostora i vremena stvarajući djela koja aktivno preoblikuju percepciju jednog i drugog.

Umjetnici poput kubista razbijali su tradicionalne perspektive, prikazujući više vremenskih trenutaka istovremeno na platnu. Futuristi su, pak, eksperimentirali s tehnikama koje su pokušavale prikazati kretanje i protok vremena na statičnom platnu ili u skulpturi. Temelji Markulinove teorije brida mogu se naći upravo u ovim umjetničkim pokretima.

Povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Edward F. Fry u svojoj analizi kubizma ističe revolucionarnu ulogu linije i konture. Prema Fryju, kubisti su transformirali klasični crtež koristeći ravne linije umjesto zakrivljenih kontura, stvarajući nove odnose između forme i prostora. Ova nova funkcija linije kao gradivnog elementa vizualne stvarnosti, a ne samo opisnog sredstva, nalazi svoj odjek u Markulinovoj teoriji brida. Baš kao što je kubistička linija istovremeno definirala i negirala iluzionistički prostor, Markulinov brid stvara dinamičan odnos između skulpture, odnosno slike, i prostora koji je okružuje. Markulin, poput kubista, koristi ovaj element za spajanje figurativnog i apstraktnog, stvarajući djela koja preispituju granice između forme i značenja u suvremenoj umjetnosti.

Markulin u svojoj knjizi Suvremena likovna teorija brida - nove dimenzije percepcije predstavlja jedinstveni pristup suvremenoj skulpturi i slikarstvu. Njegova teorija brida redefinira ulogu skulpture i slikarstva u današnjoj umjetnosti, stavljajući naglasak na brid kao određujući faktor forme i značenja umjetničkog djela.

Rudolf Arnheim, istaknuti teoretičar umjetnosti, u svojoj utjecajnoj knjizi Art and Visual Perception ističe kako se linija u umjetnosti manifestira na tri osnovna načina: kao objekt-linija, kao linija sjenčanja, i kao konturna linija. On naglašava da se čak ni jedna linija nacrtana na papiru ne može promatrati izolirano, već uvijek u odnosu na dvodimenzionalni prostor koji je okružuje — takva je naprosto narav ljudske percepcije koja nastoji u svakom obliku naći značenje i smisao. Ova transformacija linije u konturu, prema Arnheimu, ključna je za našu percepciju oblika i prostora u umjetničkom djelu. Ona definira granice između objekta i pozadine, stvarajući vizualnu hijerarhiju koja usmjerava naš pogled i interpretaciju djela. Arnheimove ideje o liniji i konturi pružaju važan teorijski okvir za razumijevanje toga kako ovaj osnovni likovni elementi (linija) oblikuje našu interakciju s umjetničkim djelom, stvarajući složene prostorne odnose i značenja.

Prema Markulinovoj teoriji, umjetničko djelo, i to upravo zahvaljujući bridu (liniji), postaje aktivan sudionik u komunikaciji s gledateljem, a ne samo predmet promatranja. Ono se proteže u prostor oko sebe, nadovezuje na njega i postaje dio njega, što stvara dodatne prilike za interakciju s promatračem.

Na tragu je ovo relacijske estetike, koju je 1990ih razvio francuski kustos i teoretičar umjetnosti Nicolas Bourriaud, kao odgovor na promjene u suvremenoj umjetničkoj praksi. Bourriaud vidi umjetnost prvenstveno kao prostor društvene interakcije i razmjene, a ne kao autonomni objekt za kontemplaciju. Prema njegovom viđenju, umjetničko djelo postaje „stanje susreta“ — događaj ili situacija koja potiče međuljudske odnose i dijalog. Relacijska estetika naglašava važnost konteksta i participacije publike u stvaranju značenja umjetničkog djela. Umjetnost se tako transformira iz statičnog objekta u dinamični prostor eksperimentiranja s novim oblicima društvenosti. Bourriaud opisuje takva umjetnička djela kao „mikro-utopije“ — privremene, lokalizirane prostore za testiranje alternativnih modela zajedništva i komunikacije.

Relacijska estetika nudi i novi pogled na skulpturu i slikarstvo. Ona nas potiče da djela promatramo ne samo kao estetske objekte, već i kao katalizatore društvenih interakcija, naglašavajući važnost konteksta izlaganja i aktivne uloge publike u stvaranju značenja. Ovaj pristup može voditi ka novim načinima interpretacije, prezentacije i interakcije s tradicionalnim umjetničkim formama, potičući kritičko preispitivanje njihove uloge u suvremenom društvu.

U Markulinovom inovativnom pristupu, brid postaje glavno vizualno obilježje umjetničkog djela i ono što proširuje njegovu fizičku prisutnost u širi prostorni kontekst. On nije samo linija koja spaja površine, već nositelj značenja i simbolike djela. Brid omogućuje skulpturi da se proširi u prostor, stvarajući novu, zamišljenu stvarnost.

Uz to, teorija brida omogućuje uvođenje vremena kao četvrte dimenzije u odnos volumena i prostora, pretvarajući skulpturu i sliku iz statičnog u dinamični objekt.

Markulin je primijenio ovu teoriju u nekoliko svojih umjetničkih ciklusa, stvarajući djela koja spajaju figurativno i apstraktno u jedinstvenu cjelinu. Njegov kreativni proces uključuje faze od početne ideje do konačne izvedbe u trajnom materijalu, naglašavajući važnost apstrahiranja (sažimanja, reduciranja forme) u stvaranju umjetničkog djela.

Inspirirana kubizmom i futurizmom, teorija brida oslobađa skulpturu od tradicionalnih ograničenja. Ona otvara nove mogućnosti doživljaja i tumačenja umjetničkog djela, stvarajući složen odnos između zamišljenog svijeta umjetničkog djela i naše stvarnosti.

Izložba Brid predstavlja vrhunac Markulinovog dugogodišnjeg istraživanja i stvaralaštva. Ona ne samo da poziva posjetitelje da otkriju nove dimenzije percepcije, već ih aktivno uključuje u proces stvaranja značenja. Kroz Markulinova djela, gledatelji postaju sudionici u dinamičnom dijalogu između umjetnosti, prostora i vremena.

Ova izložba nije samo pregled Markulinovog istraživanja brida, već je i poziv na preispitivanje našeg odnosa prema umjetnosti i svijetu koji nas okružuje. Teorija brida, utjelovljena u izloženim masivnim skulpturama od granita, dolomita i mramora te uljima na platnu, pruža nam novi jezik za razumijevanje suvremene umjetnosti — jezik koji briše granice između promatrača i promatranog, između statičnog i dinamičnog, između prošlosti i sadašnjosti. Brid nas poziva da iznova otkrijemo umjetnost kao živu, pulsirajuću silu koja oblikuje našu percepciju i naše mjesto u svijetu.

Predgovor izložbe: Dora Derado Giljanović

O umjetniku

Dr. sc. Damir Markulin, rođen 1966. u Sinju, istaknuti je hrvatski kipar, slikar i znanstvenik. Otac je dviju kćeri i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, nositelj Spomenice Domovinskog rata 1990. i Medalje Oluja.

Njegovo obrazovanje obuhvaća diplomu Vojne akademije, smjer elektronike (1988.), Dopunski pedagoško-psihološki studij na Filozofskom fakultetu u Splitu, te doktorat na Pedagoškom fakultetu Evropskog univerziteta Brčko distrikt (2022.). Radio je kao profesor u srednjim školama u Sinju i kao visoki časnik MUP-a RH, a trenutno je član likovnog odjela Matice hrvatske u Zagrebu.

U znanstvenom radu, Markulin se fokusira na područje pedagogije, likovne pedagogije i metodike nastave likovnog područja. Istraživao je estetski transfer likovnih djela na djecu s poteškoćama u razvoju te je objavio brojne znanstvene i stručne radove u relevantnim časopisima. Njegov najznačajniji doprinos umjetnosti je razvoj "Teorije brida", novog pristupa oblikovanju skulpture.